Kabinet grafike HAZU

Kabinet grafike HAZU specijalizirana je muzejska institucija koja se bavi prikupljanjem i prezentacijom crteža, grafika, plakata i grafičkih ploča. Od 1997. godine u sklopu Kabineta grafike djeluje kalkografska radionica u kojoj se tiskaju grafičke mape suvremenih autora i mape kalkografskih otisaka s grafičkih ploča iz Zbirke. Kabinet grafike ima razvijenu izložbenu, izdavačku i pedagošku djelatnost. 

Fundus je razvrstan u četiri zbirke s preko 19 000 inventarnih jedinica, domaćih i europskih majstora: Stara zbirka crteža i grafika 15. – 19. stoljeća, Zbirka crteža i grafika 20. i 21. stoljeća, Zbirka plakata i Zbirka grafičkih ploča. Tu su zastupljena brojna važna imena hrvatske i europske povijesti umjetnosti : J. J. Klović, M. Rota Kolunić, A. Medulić, M. A. Raimondi, Carracci, G. B. Tiepolo, G. B. Piranesi..... , P. Cezane, J. Arp, R. Delaunay, M. Kraljević, M. Cl. Crnčić, T. Krizman, Lj. Babić, S. Glumac, S. Šohaj, E. Murtić, Z. Prica, M. Šutej, B. Bućan, Z. Keser, G. Zigaina, R. Canogar...

Zbog iznimne osjetljivosti građe na svjetlo, promjene temperature i vlage u izložbenom prostoru, Kabinet grafike nema stalni postav. Organiziraju se povremene izložbe iz fundusa, izložbe recentne umjetnosti - Hrvatski trijenale grafike i Hrvatski trijenale crteža, te izložbe u suradnji s drugim domaćim i međunarodnim institucijama. Svaki izložbeni projekt popraćen je katalogom, a u posljednjih pet godina i interaktivnim CD-om. U prostorima Kabineta grafike i Kalkografske radionice održavaju se edukativne aktivnosti za učenike osnovnih škola i studente Akademije likovnih umjetnosti i Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. 

Kabinet grafike osnovan je 1916. godine u okviru Umjetničkog razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kao Odsjek Strossmayerove galerije. Tu se skupljala građa koja je pristizala iz različitih izvora. Institucionaliziranje muzejske ustanove počinje nakon Drugoga svjetskog rata krajem 1948. i početkom 1949. godine, kada je poslijeratnom politikom zaštite kulturne baštine došlo do prikupljanja, razvrstavanja i objedinjavanja umjetničke građe po principu istorodnosti. Tada joj je pridružena i Valvazorova zbirka Nadbiskupije zagrebačke. Kada je 1951. godine, dr. Stella Ubel imenovana upraviteljicom Grafičkoga kabineta i kustosicom Valvazorove zbirke, započinje službeno djelovanje ove Akademijine muzejske institucije.

Godinu dana kasnije Grafički kabinet dobiva prizemlje istočnoga pročelja Vranicanijeve palače u kojemu su smješteni: spremište, čitaonica za korisnike, radni prostori i izložbeni prostori. Već 1953. godine otvorena je prva izložba grafika J. Callota iz Valvazorove zbirke, čime započinje njegovo javno djelovanje. Tijekom tri desetljeća gostoprimstva Valvazorovoj zbirci realizirano je pet vrijednih izložbi, a 1996. godine, na zahtjev Nadbiskupije zagrebačke, ona je ponovno pridružena Metropolitanskoj knjižnici i smještena u prostore Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevu trgu, gdje se i danas nalazi. 

U posljednja dva desetljeća fundus Kabineta grafike je više nego udvostručen. Tada su različitim posredovanjima i poticanjima umjetnika pristigle brojne donacije među kojima treba istaknuti donacije S. Glumca, P. Gavranića, S. Šohaja, I. Lovrenčića, M. Šuteja, E. Murtića, Z. Price, G. Zigaine, R. Canogara, B. Suhija, B. Bućana, Z. Kesera i druge. Pojačana je izložbena, izdavačka i pedagoška djelatnost. Započet je proces digitalizacije građe i proces novoga opremanja građe - usklađivanja s međunarodnim standardima čuvanja i zaštite građe.